pet - 01.12.2006
Pehist
Peh je kada nesto za sto se cinilo da nikako ne moze poći po zlu, pode itekako po zlu. Ja sam totalni pehist, otkako sam se rodila (cak i prije toga). Počevši od toga da je dezurni doktor zaspao dok sam ja pokusavala ugledat svijetlo dana, pa mi je valjda dosadilo mucit se...I tako, rodena sam u zadnji cas carskim rezom. Nadalje, od cijele svoje familije sam pocupala najgora genetska obiljezja, npr. 3 od 4 ima savrsen vid, ja sam posla na tog cetvrtog, pa da ne nabrajam sve, rec cu da nisam bas dobro prosla ni sa nekim drugim sposobnostima i dijelovima tijela:) Moram reci da ni sa vozilima nisam imala srece. Uspjelo mi je, tj. uspjelo MU je, da se biciklom, pri maksimalnoj brzini koju bicikla moze imati, zabije bas u moju nogu, na potpuno praznoj cesti (znaci tu su se nalazile moje noge, i jos cetiri metra sirine bez "prepreka"). Nisam se proslavila ni kad su motori u pitanju, kh..Na kruznom toku ja sam isla ravno..Ne ponosim se time, ali da su bas tad morali kopat kanal od metra dubine, i da su bas tad morali naic policajci (u jedan ujutro u pustari totalnoj), i da sam bas taj dan morala obuc suknjicu i visoke pete, i da me je bas tad momak odlucio ucit vozit..Uglavnom, i da moji nisu mogli povjerovat da sam samo pala niza stepenice:)) Hm, i onda se ja cudim sto mi ne zele platit vozacki?! I tako, nakon mnogih pehova, dok sam se oprastala sa srednjom, mislila sam, eto sad se oprosti i sa pehovima, na faksu ce bit bolje..I da bas sa tim pozitivnim mislima nisam upala na faks:) Ne bi to bilo nista cudno, moze se svakom dogodit, ali meni je na oba faksa za koje sam pisala prijemni falilo 1. pitanje da prodem prag. Zamislite cijelo ljeto koje sam provela uceci za jesenjski rok, a sve zbog jednog kruzica na krivom mjestu (iako, cudi me kakve sam sreće, da je uopće bilo jesenskog roka..:))
čet - 30.11.2006
Pripreme
Koštaju otprilike 2 500 kuna, ljudi koji nisu iz Zagreba, te u Zagrebu nemaju smjestaj ( a takvih je mnogo), moraju platiti jos dodatnih, tisuću - dvije, za smjestaj, da ne spominjemo troškove koje donosi hrana. Dakle, svota na kraju nikako ne ispada mala, a kad sve prodes pitanje je dali su se te pripreme uopće isplatile? Dosta ljudi koji su to prosli, smatraju isto sto i ja, da je to poprilicno gubitak vremena, a i novca. Ja sam se pripremala za filozofski fakultet. Pripreme su trajale od 13 do 19 h, od toga smo dva sata prolazili kroz opću kulturu, odredeno vrijeme smo rijesavali testove inteligencije, i otprilike tri sata radili gramatiku hrvatskog jezika. U stan bih dosla iscrpljena, sto zbog vrućine, sto zbog sedmosatne invazije podataka, te potpuno nesposobna za ikakvo daljnje učenje. Entuzijazam mi je svakim danom sve vise padao, novine su objavljivale broj prijavljenih za prijemni (3500), izbila je "afera oko djece branitelja"..Upasti na taj fakultet, jos i na zeljeni smjer, se cinilo potpuno nemogucim. Ja i nisam upala. Pripreme mi nisu nista pomogle. Jednostavno nisam imala dovoljno prethodnog znanja iz opće kulture i nikakvih deset dana punjenja podatcima, mi nije moglo pomoći. Pripreme za druge fakultete, kao sto su pravo, fakultet političkih znanosti, i svi ostali u kojima se trazi da uzmete knjigu u ruke i naucite, vam nece takoder pomoć ako na kraju ne uzmete knjigu u ruke i naucite(a to mozete i bez da platite nekome 2500 da vam to kaze). Moja prijateljica je isla na pripreme za pravo, i nakon dva-tri dana je shvatila da tamo samo gubi vrijeme, te je ostala doma, ucila i upisala fakultet (bila je oko 150. na listi). Zato nemojte bezveze baciti novac. Za filozofski se pocnite odmah pripremat. Gledajte kvizove, citajte novine( rubrika sto se dogodilo na danasnji dan moze puno pomoć), bilo bi dobro da se malo prisjetite latinskog, proucite povijest, povijest likovne umjetnosti, glazbene umjetnosti, filma, prihvatite se knjizevnosti i pravopisa, i budite brzi i inteligentni:))
pon - 27.11.2006
Kako je sve počelo
Glas: " Pomak, izvolite! "
Ja: " Dobar dan, htjela bih se prijaviti za pripreme za fakultet, bla, bla, ba..."
- I tako, nakon par tjedana, sa nekoliko zivaca manje ( neposredno nakon mature ) pakirala sam svoje stvarčice u najveći kufer koji sam našla u kući..Usporedno sa mnom to je radila i moja prijateljica. Krenule smo za Zagreb, gdje smo trebale 3 tjedna zivjeti u istom stanu, ici na pripreme i uciti za faks. Previdjele smo nekoliko vrlo bitnih stvari- stan ima 19 kvadrata, ni ja ni ona nismo uredne ( blago receno ), niti znamo ista kuhat, spremat, organizirat, dakle smotane da ne mozemo bit vise. Iz tih sitnica proizaslo je nekoliko "nezgoda":
* odmah prvi dan dok smo radile razmjestaj da se bolje smjestimo, razbile smo lampu, tj.naslon kauca ( koji smo privremeno odlozile na zid) je skliznuo sa zida i pao ravno na nju. Nismo se zabrinjavale. Sto je tu je.
* Roletna nas je stvarno zajebavala. Jedna polovica se moze podic,a druga stalno pada..Odlucila sam to popravit ali jedno sto sam uspjela je da je totalno razbijem. Ni tu se nismo zabrinjavale, barem se vise necemo morati peglati oko nje.
* Vani je bilo 40 stupnjeva, sunce je udaralo ravno u nas prozor, a mi nismo imale roletu.
* Smeće nam se nije dalo bacat, a u sobi smo pušili ko turčini.
* Uslijed svega toga primjetile smo da u nasem stanu nesto strasno smrdi. S obzirom da nismo mogle nac uzrok tom kiselom smradu, istresle smo cijelu posteljinu, usisale, i cak bacile smeće.Ali smrad je i dalje bio tu. Mislile smo, sto je tu je. Ja sam posla na hodnik pricat s momkom, kad sam odjednom cula prenerazeni vrisak moje prije. Dotracala je do mene bosa, omotana u rucnik, sa tecom u ruci. "Pomirisi ovo, molim te pomirisi, koji smrad, izrigat cu se.." Jadnica je isla oprat suđe kad je naletila na punu tecu paste koju smo mi pokusale skuhat nekoliko dana prije. U životu nisam osjetila gadniji smrad. S obzirom da je ona pronasla izvor, ja sam ga se morala rijesiti. Predlozila sam da jednostavno bacimo i teču i sadržaj. Prijedlog nije prihvačen. Krenula je akcija. Kad naucim stavljat video snimke, mozda vam dam pravi uvid u tu akciju..Nastavak slijedi:) Pozdrav..